|
|
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
izbrisali su jedigovna.. 
ali zato.. našla sam jednu drugu super stranicu:
budalizacija 
bebica 
laniya 
Black Dahlia 
DeadHell
Osmijeh bola (Barbara)
Da je život lijep, čovjek se ne bi rodio plačući
Ljudi na svijet dolaze kao originali,ali uglavnom umiru kao loše kopije..
Nada je prvi korak na putu do razočarenja
Ludim se smatra onaj čija se ludost ne poklapa s ludošću većine
svi vide tko si ti, al malo tko razumije tko si zaista
jedino se u ratu isplati bit promasen slucaj
Ne vjerujem u život poslije smrti zato da ne moram provesti cijeli život bojeći se pakla ili još gore - raja. Ma kakva god mučenja bila u paklu, mislim da bi dosada u raju bila mnogo gora. (Isaac Asimov)
Neki ljudi žive samo zato što ih se ne smije ubiti (unknown)
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći (Victor Hugo)
Svijet slomi svakog (Hemingway)
Lakše je oprostiti neprijatelju nego dobrom prijatelju (William Blake)
Ne to što ste mi lagali, nego što vam više ne vjerujem - to je ono što me boli! (Friedrich Nietzsche)
Ako pomognete izgladnjelom psu, neće vas ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka (Mark Twain)
Ako nekoga mrzi puno ljudi, to je sigurno dobar čovjek
Biti zloban znači osvetiti se unaprijed
Prijateljstva prestaju kad se ljudi upoznaju
Tko rano rani, zajebo je pijetla
Sve je dobro kad se vani svrši
Život je smrtonosna bolest koja se prenosi sexom
Škola je jedina ustanova u kojoj životinje muče ljude
Sloboda je kip u njujorškoj luci
Svijet pripada budalama jer su u većini
Muškarac je samo ružna izraslina na kurcu
Muškarac je kao videorekorder: naprijed, nazad, naprijed, nazad... eject
Ja sam pogreška - legalizirajte pobačaj!
Nemojte bludno zgriješiti do prve prilike
Smiješi se.. sutra će biti gore!
u jednim novinama našla sam članak o upravo utemeljenoj stranci žena. tim sirotim ženama je dopizdilo oduzimanje osnovnih ljudskih prava, zatvaranje u kuhinje i kuće da služe muškarcima kao služavke i strojevi za rađanje djece. jedan od razloga zašto je stranka nastala je zakon kojim se zabranjuje pobačaj... e sad, dolazi ono najzanimljivije, kurac im tatin konzervativni zatucani: taj zakon je donešen prije više 10 godina i nije se mijenjao sve do nedavno kad su zastupnici parlamenta izglasali dopunu zakona prema kojem žena kojoj trudnoća ugrožava zdravlje i život mora roditi. nije bitno hoće li preživjeti ili ne. mora roditi!!
nije mi jasno... prvo zašto se uopće zabranjuje pobačaj. to je pravo izbora. osobno nikada ne bih pobacila. da sam ostala trudna i s 15godina, rodila bih to dijete pa što bude. ali to sam ja, koja bi najradije sad imala hrpu djece jer ih obožavam i nekako smatram da su ljubav i pažnja najvažniji djetetu. što je s djevojkama koje roditelji izbace na ulicu kad shvate da je trudna? čiji roditelji jedva spajaju kraj s krajem, jedva imaju šta jest? što je sa silovanim ženama koje bi dijete začeto na taj način cijeli život gledale kao plod jednog nasilnog čina umjesto kao plod ljubavi i koje bi im do kraja života bilo svakodnevni podsjetnik na užasno, traumatično iskustvo? to je mučenje i za majku i za dijete! čak i da ne zna kako je začeto, dijete bi se sigurno osjećalo neželjno, greškom, ma koliko se majke to trudile skriti. ima parova koji se vole, žele djecu, ali trenutno nisu financijski situirani ni sposobni za odgoj djeteta. ima žena koje je neki kreten izjebo, dao petama vjetra i više nikad vjerovatno od njega neće čuti ni glasa. i boli njega kurac što će i kako će ona! još pogotovo ako nema dovoljno novca, ostaju joj dvije opcije: pobačaj ili dati dijete u dom. svi znamo kako je u domovima. svi znamo kakve ožiljke dom ostavlja na djeci. jer, ma kako dobar bio, djeci treba roditeljska ljubav i pažnja, a ne samo doručak, ručak, večera, igračke i krevet.
kao što sam već rekla, nisam za pobačaj, ali sam za pravo izbora. svaka žena koja napravi pobačaj ima razloge za to koji se možda meni ili drugima čine nelogični, ali zar je to bitno? bitno je samo smatra li ona to dobrim izborom. naravno, prije pobačaja mora se razgovarati sa liječnicima i psiholozima o svim mogućim posljedicama, može li se prihvatiti ih itd
e sad! o onom na što sam se naježila od glave do pete: taj zakon kojim se zabranjuje prekid rizične trudnoće koja dovodi u opasnost majku. prvo sam se zapitala: pa imaju li ti ljudi imalo poštovanja, ljubavi prema svojim majkama, sestrama, ženama? ili ih doživljavaju kao robote koji će prat, peglat, kuhat, čistit, rintat od jutra do sutra, koji će rađat i odgajat djecu i koji su uz sve to lako zamjenjivi. "stroj se pokvari za vrijeme trudnoće, nećemo radit ništa da ga spasimo, ako uspije super, ako ne, s njim na smetlište i nabavi novog!" zvuči brutalno, ali ako razmislite, tako ispada. bez pretjerivanja! to je isto kao da.. ne znam imaš strašnu nesreću i potrebna je amputacija noge da bi preživio, ali postoji smiješan zakon kojim se zabranjuju amputacije! pa ti iskrvari, dobij sepsu, gangrenu, jednostavno krepaj! a ne razumijem kako, zašto su poljakinje mirno prihvatile taj zakon, da nema ove žene koja je pokrenula tu stranku, da se nije ona i njezine kolegice skinule za
plakat kojim promoviraju svoju stranku, to se ne bi ni znalo! a i ovako se o tome piše kao o nekoj sporednoj stvari umjesto kao o nečem užasnom, ponižavajućem... valjda te žene guraju glavu u pijesak poput nojeva i misle kako se njima ne može dogodit rizična trudnoća koja će ih zbog tog prokletog zakona jednog dana koštat glave. to je zapravo osuda na smrt zbog nečeg za što nisi kriv. žalosno!
ta stranka žena u poljskoj između ostalog bori se da se ženama omogući pravo na kontracepciju, zapošljavanje više ginekologa, pravo na bezbolan porod, jednake plaće za muškrace i žene te poštovanje majčinskih prava. zar to nije žalosno? pa to su osnovna ljudska prava! za životinje se više brinu nego za žene!
đuro je radojki bio.. sve ono što je bio slobo i još više. izjadala mu se, ispričala mu sve o sebi i svojim mušterijama... i zanimalo ga je sve što mu ima reći. skušao je sve pozorno. a seks.. uf! nitko se nije jebao dobro kao on! prva prednost mu je što je stvarno imao kurčinu kakvu u životu nije vidjela. druga prednost. bio je snažan, ali nježan: usprkos ogromnoj kurčini, nikad ju nije bolilo kad ju je jebao u šupak. zapravo je uživala u tome. znao ju je zadovoljiti. često poslije seksa ne bi imala snage čak ni cigaretu zapalit.
radojka je tog dana opet pala u depresiju. đuro je imao nekog posla i nije bio kod kuće. njezina zadnja mušterija... došao je pijan. smrdio je jer se očito nije oprao.. pa već dosta dugo. sudeći po svemu nije ni četkicu za zube dosta dugo ni vidio, a kamoli oprao zube. odjeća (tj skupo talijansko odijelo) je bila zgužvana, zaprljana.. kako njegov mali (u svakom smislu) ni nakon pola sata nije davao znakove života, on je poželio razgovarati. objasnio je radojki da ga je žena izbacila iz kuće te da više ne želi biti njezina mušterija. da je u novinama izašao detaljan popis njenih mušterija, kako on više ne želi biti dio toga i učinit će sve da spasi svoj brak i ugled. rekao joj je kako ju je na neki način zavolio jer je bila i ostala jedina kurva koju je posjećivao, ali ju ne može nastaviti viđati ako želi zadržati posao i položaj u društvu. odmah poslije toga je kupila novine. doista, u njima su bila imena i slike svih njenih mušterija, sve odreda velikih zvijerki. i još jednom u mjesec dana, njezina slika. velika. primjetila je kako ju svi čudno gledaju. kad je došla kući, preslušala je poruke. svi redom su otkazali svoje termine. više nitko od tih velikih zvjerki koje je bičevala u svom krevetu, čije je tijelo poznavala bolje od njihovih žena, nisu željeli na ikakav način biti povezani s njom.
izjurila je van, našla dilera i vratila se u svoj stan. "kad bi bar đuro bio tu!" pomislila je. kada se đuro vratio, našao je radojku s iglom zabodenom u ruku. izvadio je iglu, podignuo ju s poda i odnio u krevet. bio je pored nje cijele noći. slijedeće jutro, radojka mu je ispričala sve što joj se dogodilo. rekla mu sve što je radila svakom od njih, pričala o svima podrugljivo... đuro ju je tješio "ne želim se vratit na početak! za sve ovo sam krvavo radila! znaš li kroz što sam sve prošla da bih dospjela gdje sam sad??" đuro joj je skuhao čaj i ona je zaspala.
drugi dan je smogla snage da ode do kioska kupiti novine. ponovo. bilo je ondje iscrpno izvješće o tome kakav je tretman koja mušterija imala. uz njezine komentare. napokon je zbrojila 2 i 2. vratila se kući. đuro je sjedio i gledao tv. prišla mu je, privalila šamarčinu (ostao je otisak njenih prstiju na njegovom licu) "đubre dvolično!!! kako si mi to mogao napravit!! pa nikome osim tebi nisam vjerovala, zašto??? ODGOVORI MI ZAŠTO!!!!" "nisam mislio tako, znaš.. ja sam zapravo novinar..." "MOLIM???? MARŠ VAN!! MARŠ VAN DOK TE NISAM IZBOLA NOŽEM I KURAC TI SAMLJELA U MIKSERU!!" đuro je pokunjeno pokupio svoje stvari i izašao van.
radojka je otišla po još droge. ne sjeća se koliko je bila u nesvjesti. probudila se zabljuvana, drfteći na podu kupaonice. mogao je proći sat, ali isto tako i mjeseci. preslušala je poruke. među hrpom novinarskih ponuda za intervjue bila je i đurina poruka: "radojko, ljubavi, molim te, oprosti mi! to je bio moj posao. shvatio sam da sam pogriješio. dao sam otkaz. istina, na početku sam glumio, ali poslije... moji osjećaji su bili stvarni! sve bih dao za još samo pola sata s tobom, da ti sve objasnim, koliko te volim, želim... trebam" začuli su se đurini jecaji "ako poželiš čuti objašnjenje, molim te, nazovi na 552 649.. molim te! ne mogu bez tebe, radojko moja!" "ne želim nikakvo objašnjenje i nisam tvoja, gade lažljivi!" prosiktala je bijesna radojka i obrisala poruku. u tom trenutku oglasilo se zvono na vratima. otvorila je i prepoznala dvojicu gorila lokalnog biznismena radovana. "dođi s nama, gospodin radovan te hitno treba" progovorio je niži - od višeg nikad nije čula ni riječi. čak se pitala zna li on uopće govoriti, ako zna, može li sklepati i jednu rečenicu? "evo samo malo, da uzmem torbicu.." "neće ti trebati" rekao je primivši je za nadlakticu "pusti me da uzmem svoju torbicu!!!!" otrgnula se radojka "dolazi ovamo kurvo!" sada je progovorio viši i privalio joj šamarčinu. pala je na pod. razbio joj je nos "diži se!!" "e, a dobra je.. mogli bi malo..." rekao je niži "a šta će šef reć" "pa ionako je rekao da je trebamo naučit pameti" radojka je shvatila što namjeravaju, pa je pokušala pobjeći. odjednom je počela padati, a onda joj se zamračilo
nekoliko godina kasnije...
radojka je sada najpoznatija kurva u svom velikom gradu, a i šire. ima stalnu klijentelu, sve same velike zvjerke. preselila se u novi stan u modernoj zgradi. slobo je krepao. neki drogirani kreten ga je zamijenio s murjakom koji je njegovog partnera strpao iza rešetaka. možete zamislit šta je dalje bilo (najprije su mu promijenili izgled face, pa su ga silovali, ali ga nisu htjeli oni dokrajčit, pa su to prepustili štakorima i njihovim oštrim zubićima).
radojka i njezin klijent su bili usred posla kad ih je prekinulo zvono na vratima. otvorila je u njegovoj košulji. policija. "gospođo, tu je sve u redu?" "da, zašto?" "pa imamo neku dojavu da je ovdje netko vrištao i molio za milost, pomoć..." radojka se nasmješila policajcu namjerno pustivši da se košulja rastvori "pa znate gospodine... moj dečko.. on voli kad sam malo gruba prema njemu" bilo je očito da mu se digao. vjerovatno nikad u životu nije ništa ovakvo vidio uživo. glupavo se nasmješio "pa.. možda vam možemo oprostiti ovaj put..." radojka gotovo da nije ni pogledala drugog koji je stajao naslonjen na zid "kak da ne!" napokon je i on progovorio "moramo malo razgledati stan i popričati s vašim dečkom, ako vam to nije problem" "pa znate..." radojka je pokušala zaustavit idiota, ali on ju je samo odgurnuo i ušao u stan. potražio je spavaću sobu i kad je vidio na krevetu golog ministra financija, zacrvenio se i počeo ispričavat. izjurio je iz stana nevjerovatnom brzinom. "koji debil! dođi ovamo, slatkice! ponovo sam bio zločest!" napaljeno je rekao ministar.
idući dan u novinama ogromni natpis na naslovnoj stranici:
MINISTAR UHVAĆEN U KREVETU PROSTITUTKE
ispod toga je bila slika golog ministra na krevetu pored kojeg je stajala ona, radojka u njegovoj košulji. iako manja, bila je tu i njezina slika...
posvetili su tome 4 stranice. bilo je sve o ministru, njegovim prijašnjim aferama, ali i o njoj! do najsitnijih detalja je ispričano sve o njoj i mati, kako je njegov kurac završio u drobilici smeća i kako se njen dragi ubio, čak je bio i intervju s njegovim i matinim roditeljima! radojka je popizdila! falio joj je netko poput slobe... zbog razgovora, savjeta i pomoći...
netko je pozvonio na vrata. bio je to jebeno zgodan dostavljač. netko joj je poslao ogroman buket ruža i griotte. pozvala je dostavljača unutra da nađe novčanik. krenula se tuširati i bila je u ručniku. ovom su očito ispale oči... kako je radojka bila sama i pomalo izdeprimirana, nije trebalo dugo da završe u krevetu... zgodni dostavljač po imenu đuro uskoro je zauzeo slobino mjesto
"kako je bilo?" pitao je slobo radojku čim je otvorila vrata stana "bilo mi je tako jebeno dobro da ne znam odakle da počnem. tip ga nije ni stavio kak treba i već svršio. nisam ga ni osjetila jer je zbilja mini. da stvar bude još gora, za tih pol minute sexa mi je dvaput podrignuo u facu i tako prdnuo da je na plahtama ostala smeđa mrlja. mislim da mu je nešto usput izletilo. znači ovako: platio mi je sat vremena, sex je trajao maksimalno 5 minuta sa skidanjem i oblačenjem, predigre nije bilo inače ga ne bi stigao ni stavit i probaj pogodit šta smo radili ostalih 55 minuta!!" radojka nije slobi dopustila ni da razmisli o odgovoru, već je odmah nastavila "pričao mi je o svojoj mami koja mu i sad kontrolira svaki korak - a čovjek ima jebenih 46 godina - o bivšoj ženi kojoj je očito dopizdilo ispunjavanje hirova staroj pa ga je odjebala i odvela djecu sa sobom. onda je slijedila priča o tome kako ima jadan posao, radi za minimalac, kako nema ni za nove hlače, da su mu te koje nosi stare 8godina - kladim se da ih u tih 8 godina nije ni jednom oprao!! e da! zaboravila sam njegovog šefa! navodno ga prisiljava svakog utorka i petka da ostaje poslije posla i siluje ga. prvo mu mora popušit, ovaj mu svrši u usta, on to mora progutat, a kad ga jebe u šupak mora vrištat "još, još, to.. da to..!" i onda priča kako svaki put krvari i sere spermu!! ALI! ni to nije sve! pričao mi je o svojim.. joj, riga mi se! - hemeroidima!!!"
slobo je bez riječi poljubio radojku. otišli su ispod tuša. tamo mu je ona prvo popušila, a onda ju je on lizao. poslije su nastavili u sobi s igračkama i upaljenom kamerom. "e ovo je prava ševa" umiljato je rekla radojka i nježno poljubila slobu
"sutra u 9 navečer ponovo imaš nekoga" oprezno je rekao slobo radojki dok su večerali najjeftiniju pizzu iz najjeftinije pizzerije "nadam se da će ovaj bit.. jebote, koji je ovo kurac??" užasnuto je vrisnula radojka dok je iz usta izvlačila krvavi flaster "a u kurac, jebote! drugi put naručujemo iz druge pizzerije. uglavnom, nadam se da ovom mama nije rospija, da nema bivšu ženu i napaljenog šefa pedera!" "hmhm... sve što sam uspio saznat je da je malo stariji" "joj ne, trebat će mu pol sata sam da kurac pokaže znakove života!"
idući dan, oko 21:30...
radojka je počela vrištati, onako iritantno i zaglušujuće kako samo ona to zna. onda je bacila starca s kreveta i počela ga vući prema prozoru. u tom trenutku u sobu je ušao slobo "koji to kurac radiš??" "pa pogledaj ga!! umire! neću završit u zatvoru zato što sam ga tjerala da me jebe dok nije doživio srčani! daj, pomozi mi. ispod prozora je kontejner. sumnjam da će netko nešto skužit" "ma daj prestani!" proderao se slobo i pozvao hitnu "obuci se prije nego što dođu, ne moraju zna da si kurva!"
nekoliko dana kasnije...
slobo je sjedio u wc-u (imao je gadan proljev), a radojka je gledala zvijezde extra s maskom na licu lakirajući nokte crvenim lakom. netko je pokucao na vrata "SLOOBOOO! OTVORI VRATA!" "ne... ne mogu" začulo se stenjanje "serem!!" tada je uslijedio zvuk koji... radojka je pomislila da se wc-školjka raspala "jebemti, ne mogu ni nokte lakirati na miru..." ljutito je mrmljala radojka dok je otvarala vrata. ondje je stajao onaj isti dedica koji je prije nekoliko dana doživio infarkt. radojka je zinula od čuđenja "što ti tu radiš?? pa trebaš bit u bolnici, jebote!" "mislim da mi je bolje. oni tam doktori pojma nemaju. dovršit ćemo posao i odmah ću bit ko nov" "aa ne! nema teorije! ne mislim cijeli život imat traume zato što je čovjek umro dok me jebao!" "daj, molim te! dok viagra još djeluje! uf kako seksi izgledaš s tim zelnim čudom na licu, vaticama među nožnim prstićima, u tom kućnom ogrtaču, joj mala, najradije bih te silovao. ti ćeš bit doktorica koja će izliječit moje bolesno srce" rekao je dedica, ušao u stan i počeo silom ljubiti radojku "slobo!!! dolazi, ovaj nije normalan!" slobo je izašao iz wc-a "šta to radiš? pusti je stari gade!" u tom trenutku se spotaknuo o svoje spuštene hlače i pao koliko je dug i širok. nekako se ustao i dohvatio telefon "zvat ću policiju! marš van!" "dobro, evo idem.slatkice, doći ću kad ovaj seronja ne bude tu.. pa ćemo se moći opustiti... pa-pa!" "joj, moram na wc!" slobo je krenuo prema wc-u što je brže mogao, a potom još jednom pao preko hlača. nije se više mogao suzdržati. zasrao je pola sobe "a u kurac, kako smrdi!!! ja to neću čistit!!" radojka je namjestila facu koja otkriva krajnje gađenje i pošla otvoriti prozor
radojka se probudila gola na krevetu. oko metar dalje od nje spavao je slobo u lokvi svoje rigotine. pogledala je na sat. bilo je 2 popodne.
prisjetila se prošle večeri kada je slobo, nakon one droge, odnekud izvukao i dvije litre tequile, butelju vina i neku rakiju. sada je na prljavom stolu stajala jedna boca tequile u kojoj je ostalo oko pola litre, plastična flaša rakije se otkotrljala ispod tv-a, a boca druge litre tequile i ona od vina bile su razbijene pored vrata.
onako gola ustala se i odšetala do kupaonice. usput je stala na krhotinu stakla. nijemo je podigla nogu i izvukla staklo. nije osjećala gotovo ništa. zakrvarila je pola sobe, hodnik i kupaonicu. zagrlila je wc i izrigala dušu. potom se pogledala u ogledalo. bila je užasnuta! šminka je razmazana po cijelom licu, a kosa, kojom se inače tako ponosila, sljepljena je rigotinom, spermom i alkoholom. otuširala se, oprala kosu i zube. uskoro je ponovo izgledala savršeno i mogla je probuditi slobu, ali to je bilo malo teže izvesti.
najprije ga je budila poljupcima i nježnim šaptanjem na uho, potom ga je udarala, a onda je zbilja popizdila. našla je negdje kantu koju je napunila hladnom vodom i zalila ga. "koji to kurac radiš?? jesi normalna???" "nisam te mogla drukčije probudit" rekla je radojka kopajući po torbici u potrazi za rašpicom kako bi uredila svoje duge crveno nalakirane nokte. sjela je na kauč i upalila tv "jesam bila dobra jučer?" "mmm... najbolja!" rekao je slobo i krenuo ju poljubiti "fuj!!" skočila je radojka "idi oprat zube!! smrdiš gore nego kanalizacija!!!" slobo je uzdahnuo i češkajući jaja zaputio se prema kupaonici.
kada se vratio, radojka je imala još jedno pitanje "misliš da bih mogla bit profesionalka?" "da, naravno, ali nadao sam se da ćeš biti samo moja" pomalo tužno odgovorio je slobo. radojka je buljeći u tv rekla "gle, tak i tak ne bih bila samo tvoja, a na ovaj način mogu i zaradit!" "ok... do večeri ćeš imat prvu mušteriju, reći ću za tebe jednom dobrom prijatelju. e da! moraš imat i mjesto gdje ćeš pružat usluge. tu ne može jer ne bih mogao podnijet da u mom stanu moju pičku jebe svatko tko ima 1000kn u džepu! zato ćemo uredit tvoj stan. tamo ćeš primat klijente, a ovdje ćemo zajedno živjet" "može! najbolji si!" sva sretna, radojka je poljubila slobu, tj skoro ga ugušila jezikom, srušila na krevet i... ma znate šta je bilo dalje!
oko 8 slobo je rekao radojki da se spremi jer u 9 u njezin stan dolazi mušterija. "molim?? u moj stan?? pa vidio si kako to izgleda!! očekuješ od mene da se ševim na onom... zapišanom krvavom smrdljivom madracu punom buha dok okolo trčakaraju štakori? nema teorije, zaboravi!" radojka je sjela, prekrižila dugačke noge i zapalila cigaretu. "smiri se! stan nije još potpuno uređen, ali nema štakora, jedna soba je uređena. imaš krevet, stol i tepih. to je sve šta ti za početak treba. a sad... jesi razmislila o cijeni?" "pa.. ne znam kakve su cijene drugdje, ali mislim da bih mogla tražit 100kn za pušenje, 300 za pičku, 350 za čmar, 500 sve zajedno, a 550 sve zajedno bez kondoma" "mislim da je to u redu. kasnije, kad stekneš stalnu klijentelu, možeš malo podignut cijene."
radojka je oko 15 do 9 otišla u svoj stan. doista je bio lijepo uređen. pogledala se u veliko zrcalo nasuprot kreveta. kosa, šminka.. sve je bilo savršeno. izgledala je bolje od bilo koje druge kurve. u njezinu divljenju samoj sebi omelo ju je zvono na vratima. otvorila je, a ondje je stajao čovjek od 40-ak godina, s pivskim trbuhom, gotovo potpuno ćelav, a i smrdio je. radojka je, ne skidajući lažni osmjeh s usana pomislila "ma divno! ovo je zbilja krasno! nadam se samo da ima velik i tvrd kurac inače.."
radojka je ušla u svoj unaprijed unajmljen stan. po drugi put u jednoj večeri je ostala zaprepaštena: ono što je u oglasniku opisano kao mali, ali udoban i namješten stan, s prekrasnim pogledom više je sličilo trošnoj šupi. zidovi su bili zeleni od plijesni, a pogled... taj stan je doista imao prekrasan pogled... NA GAY BAR!!!!
a radojka je mrzila, mrzila pedere! kroz prljavi prozor gledala je tri para kako se besramno šlataju ispred bara: jedan par su bili postariji čovjek i dečko kojem ne bi dala više od 20godina, drugi par su bile dvije tinejdžerice, a treći... za jednog je bila sigurna da je muškarac, a druga osoba... trudila se, ali nije mogla shvatiti je li to muškarac obučen kao žena ili muškobanjasta žena. s gađenjem na licu se okrenula onom što je u oglasu nazvano namještajem: stolu koji je bio izgreban i kojem je jedna noga bila kraća, stolici kojoj je jedan dio naslona bio potrgan i koja nije izgledala baš kao sigurno mjesto za sjedenje, tepihu ispod kojeg su upravo ispuzala dva žohara i madracu. to je bio najprljaviji predmet u tom stanu. kako nije našla nikakav krevet ni išta slično, pretpostavila je da je namijenjen za spavanje. nije mu se usudila prići: iz njega je dopirao užasan smrad plijesni i mokraće, te je bio prekriven mrljama. jedina za koju je znala od čega je mrlja krvi na sredini madraca. mogla je samo pretpostavljati od čega su: neka žena je imala mengu, nije joj se dalo mjenjati uložak pa je tjedan dana krvarila na madrac ili je tu netko nekoga ubio. na licu joj se pojavio izraz krajnjeg gađenja. otišla je malim smrdljivim hodnikom do... onog za što je pretpostavljala da je kupaonica. iz odvoda tuš kabine izlazile su horde raznoraznih buba svih veličina i oblika. pogledala je u mutno razbijeno ogledalo oblijepljeno ljepljivom trakom. "jebemti onog glupog pedera, na šta to ličim??" brzo je iz torbice izvadila puder i napudrala oteklinu ispod usne. zatim je stavila debeli sloj ruža, a potom i sjajila na usne. popravila je svoju mirisnu dugu plavu kosu i zadovoljno se nasmješivši pomislila: "savršeno!" nekoliko trenutaka je tako stajala ispred ogledala i divila se svom licu. potom se okrenula i htjela izaći van... pogledala je prema wc-u i... počela je vrištati kada je vidjela štakora velikog gotovo kao mačka kako ju gleda svojim odvratnim crnim očima. njezin ionako kreštav i iritantan glas bio je još nepodnošljiviji.
neki čovjek je ušao u kuću, rekao joj da zaveže, a štakoru smrskao glavu nekim štapom koji je bio pored wc-a i pustio vodu. wc se začepio i mrtvi štakor je plivao u krvavoj smrdljivoj vodi. on je samo odmahnuo rukom i rekao: "dobro koji je tebi kurac..." okrenuo se prema radojki i zanijemio kad je vidio njene prelijepe noge u mrežastim čarapama, kratku usku crvenu suknju i prekrasan dekolte. ona je također bila očarana... vidjela je da su mu ruke prepune uboda od igle, da se nije obrijao, umio ili oprao kosu najmanje mjesec dana, ali to je bilo manje važno. imao je samo bokserice na sebi i to je otkrivalo jedinu stvar koju je radojka primjećivala kod muškaraca. "ja sam...slobo" "radojka, drago mi je" rekla je radojka zamahnuvši slapom svoje plave kose. vidjela je kako se slobin najbolji prijatelj budi. "idemo kod tebe?"mazno je pitala radojka. "da.." nakašljao se slobo "ovaj... idemo kod mene"
ušli su u stan praktički gušeći se jezicima. slobo je izvadio svoju mrcinu i rekao: "puši!!" "oo... daaa! ahh!" bila je oduševljena radojka. "jebote!! jesi ti profesionalka??" "trudim se biti" promrmljala je radojka. "dođi ovamo".. slobo je rastrgao njene skupe mrežaste najlonke, ali nije joj to bilo ni najmanje važno. uživala je...
umjesto cigare poslije seksa, slobo joj je ponudio kokain, a on si je nešto ubrizgao. radojka nije imala pojma što je to. večer je ipak dobro svršila
radojka stoji na peronu, čeka vlak. ali mislima je u ne tako dalekoj prošlosti. razmišlja o svom životu u zadnje vrijeme.
varala je svog dečka već dugo vremena. jednostavno nije bio dobar u krevetu. svršio bi za 2 minute, a poslije toga bi se okrenuo na drugu stranu i zaspao. ubrzo bi počeo glasno, iritantno hrkati, onako kako samo on to zna 
onda je srela matu. uskoro su završili u krevetu.. kakvu je on imao kurčinu! i ne bi svršio čim bi ju dotaknuo. jebali su se satima, nekad i po cijelo popodne. on nikad nije zaspao, hrkao...
nakon nekoliko mjeseci njezin dečko ih je uhvatio. ispred kuće je čuo radojkino stenjanje. ušao je u kuću, u kuhinju. mato i radojka su bili tako zaokupljeni da ga nisu ni primjetili. kad je nakon nekoliko sekundi došao k sebi, udario je matu po glavi prvom tavom koja mu je bila pri ruci, a potom i radojku. mati je velikim kuhinjskim nožem odrezao kurac, a onda ga bacio u drobilicu smeća. radojka je malo došla k sebi (valjda jer ju nije udario tako jako kao matu) i počela vrištati. okrenuo se prema njoj i pretukao je, a potom i silovao. jedanput.. dvaput.. a onda je prišao mati koji je pokušao doći do telefona. i njega je silovao, a onda mu nabio staklenu flašu u šupak, a onda ju razbio. izvukao je od nekud pušku, pucao mati u oba koljena, a onda se ubio. kuhinja je bila puna krvi. radojka je nazvala policiju.
otad je prošla godina dana. bila je na brojnim operacijama, jer je gad bio temeljit kad ju je tukao: slomio joj je nos, vilicu, jagodičnu kost... ali to više nije važno. potpuno se oporavila, zahvaljujući dobrim kirurzima. sad stoji tu na peronu i čeka vlak koji će ju odvesti u novi, bolji život. mato je mrtav. iskrvario je prije no što je došla hitna. zaključila je da joj fali samo sex. ništa više. zvuči okrutno, čovjek je ipak zbog nje sada mrtav, ali tako je.
vlak je došao. tako zaokupljena mislima, zaboravila je kupiti kartu. sjetila se tek kada je kondukter došao do nje. ispričala mu se. kondukter ju je odmjerio od glave do pete i naredio joj da pođe s njim. uveo ju je u jedan od praznih odjeljaka. "ovo je bezbolan način da platiš svoju kartu", rekao joj je. malo je oklijevala, a zatim ga poljubila. osjetila je kako smrdi po parizeru i znoju, ali nije joj bilo bitno. htjela je ševu, odmah. raskopčala mu je hlače i... trajalo je oko sat vremena. to joj je bila prva ševa otkad je mato... i bilo joj je dobro, uživala je više no ikad. kada je kondukter svršio, vratila se na svoje mjesto.
počela je razmišljati kako bi mogla ovako zarađivati. ta pomisao joj nije bila odbojna kao ranije kad bi pomislila na to. valjda je sa smrdljivim kondukterom probila led. to bi bio savršen posao za nju. bila bi sama svoj šef, mogla bi si sama određivati radno vrijeme... da, to je savršen posao!
u međuvremenu sišla je s vlaka. zaustavila je taksi. sjela je naprijed. rekla mu je da skrene u jednu mračnu ulicu. ondje mu je htjela platiti kao što je platila kondukteru. počela ga je ljubiti i hvatati ga za... hmm...onu stvar... NIŠTA! "o ne! nije valjda impotentan!!" pomislila je Radojka. "šta radiš?? jesi normalna???" iznenađeno je povikao taksist "pa plaćam ti..." "molim??? marš van!! kurvatino prokleta! majku ti jebem, izlazi van!" sad je urlao taksist, a onda ju je i ošamario. radojka je popizdila, izudarala ga po glavi torbicom (u kojoj je imala dezodorans, puder u kamenu i malu tešku vazu za cvijeće koju je kupila na kolodvoru), a izašla van iz auta urlajući: "IMPOTENTNI PEDERU!! TREBA VAS SVE UBIT! MAJKU TI JEBEM!!!!" tek je onda shvatila da joj je razbio usnicu koja je sada krvarila. izašla je iz uličice. pitala je neku ženu (beskućnicu ili joj se to tako barem činilo) kamo bi trebala ići i gdje može naći taksi ili autobus. beskućnica joj je pokazala put, a na pitanje o taksiju ili autobusu gorko se nasmijala. "pa zar ne vidiš kakav je ovo kvart? tu nema ni taksija ni autobusa, samo nabrijanih bandi. ako budeš išla onom ulicom, za nekih sat vremena hoda ćeš doći do stajališta za autobuse. nemoj se više nikom obraćat ako ne želiš završit u kontejneru silovana i pretučena." "dobro... hvala"
"ma divno!!" pomislila je radojka "od svih taksista u ovom gradu ja moram naletit na glupog impotentnog pedera! stvarno nemam sreće"
Shot at 2007-07-22
ipak nastavljam pisat, ne mogu ja bez toga 
već imam ideju o čemu ću pisat. nekome će se svidjet, a nekome ne (mislim da će više bit onih kojima će se rigat od mojih postova, al zaboli me kurac). bit će nešto slično bebičinom blogu..
jedva čekam komentare tipa "bolesno" i "fuuuj" i "odvratna si" i "liječi se"... ROFL
prestajem pisati. bar na neko vrijeme, ako ne i za stalno. blog neću obrisati. tu je previše stvari koje me podsjećaju na sve šta je bilo, na pogreške koje više ne smijem ponovit i na možda pokoju dobru stvar koja mi se dogodila. jednostavno, tu je skoro godina dana mog života i ne mogu to samo tako obrisat.
nabavit ću dnevnik. to nitko neće vidjet, nikog neće moć povrijedit krivo shvaćene riječi. ovako je bolje. ako ikad i počnem ponovo pisat, onda će to bit slično bebičinom blogu: ništa osobno.
to bi otprilike bilo to. i dalje ću čitat i komentirat vaše postove, samo prestajem pisati
kak zmaj nije kod kuće, mogla sam ostat duže, naravno da sam bila sretna ko mala beba! dogovorila sam se sa stellom da ću doć kod nje oko 8, a prijevoz nam treba doć oko pol9.. i dobro.. ja došla... pol9, njega nema.. 9 njnega nema, ja pizdim, stella ga zove na mob. ostavio ga je... negdje i ne može se javit, a nema ga kod kuće
.. ajd došle mi u grad oko 10, bio je tak dobar da je išao sa mnom kupit mi za pit (jer su sve trgovine osim srca bile zatvorene, a nisam znala hoće mi prodat jer ne izgledam ni kao da idem u srednju, a kamoli da imam 18 ) morala sam uzet vigor votku umjesto trojke -> ODVRATNO!! nisam to mogla popit! možete mislit kako je ta votka loša da sam nakraju to bacila, fuj!!!
za kuć smo se dogovorile s vitinom, nazvat će stellu kad bude išao iz grada pa će nas pokupit gdje se dogovorimo. oko 2 i15 zove stella, vitina ju je zvao prije 5 min, nije čula mob il tak nešt, a sad mu je isključen mob. zvale smo ga boje negdje 5-10 puta.. ništ! zovem ivu, kaže da je on već otišao, u međuvremenu mi je i on poslao poruku da je zvao, al se nitko nije javljao pa je otišao!! popizdila sam! nisam htjela reć da zove mene za slučaj da zaspem i ne čujem mob... 
mislim da i sami onda znate kak smo išle kuć... još stella u nekim.. štiklama il šta je već to bilo, a ja u majci bez rukava, smrzavam se, gladna...
divno nam je bilo, ne?
jučer je trebao cijeli razred feštat na streljani.. tko je bio? a tko ako ne najveće pijandure : dahlia, laniya, ana i ja. poslije su nam se još priključile i petra i seka. bilo je super, al mislim da sam malo izludila laniyu i anu glazbom
na kraju smo ostale dahlia i ja u špici. zadavila sam sirotog genga svojim provalama i pričama koje se vrte u krug i nikad im kraja (tipično kad se napijem, lol). fajrunt u špici je bio u 11 al nije nam se dalo kuć pa smo sjedili na nekoj klupi (več sam se donekle otreznila) i pričali o... određenim osobama koje misle da su popile svu pamet svijeta 
, ne bih ih imenovala jer bi to značilo dodatna objašnjavanja što mi se zbilja ne da
ujutro smo, naravno, prespavale, a pravi šok nas je dočekao kad smo shvatile da nema vode... prale smo zube mineralnom vodom... pasta za zube i mineralna... to se ne može opisat, to bi trebali probat, al nikako to ne preporučam. laniya sirota popizdila dok nas je čekala.
ee da.. još nešto... jučer sam napisala samo da sam ispravila, ali ne i na koliko jer to ni sama nisam znala. danas sam skoro pala pod stol kad mi je prof rekao ocjenu! pročita on moje prezime... nešt zapisuje, pogleda me i kaže... 5!! onak... jeste sigurni da to nije načiji drugi test... dat ću ga uokvirit i onda ide na zid
još nešto u vezi nestanka vode u daruvaru.. nije bilo kave!! popizdila sam!! glava mi puca, a od kave ni k! cijeli dan sam se tresla ko narkoman na odvikavanju.. al zato kad sam došla kuć.. kavica i super! ko nova, lol! jedino mi je falila cigareta. zmaj je na godišnjem tak da ne mogu baš pušit kod kuće, i ovak mi sere da moram prestat
eeh da! uspjela sam ispravit šugavu matematiku. danas sam odgovarala..3 predmeta i još ispravljala mat. svega sam se riješila, sad ljenčarim do 9. mjeseca i ne želim čut ni za učenje ni za matematiku, a povijest još manje. kučka me danas pitala oko milijun pitanja, nisam znala možda dva i kaže mi krava da je to "između 3 i 4" došlo mi je da joj počupam onu njenu grivu i iščupam onaj jezik da više ne moram slušat taj iritantni odvratni zvuk njenog glasa. brrr, i sad sam se naježila kad sam je se sjetila! biologija je dobro prošla... pitala ma dva pitanja, prvo sam odgovorila, na drugo sam tri puta kihnula, valjd je popizdila pa je rekla da ionak imam ocjene za 4 i zaključila mi 4... eeeh.. i matematika. test sam riješila za nekih 10-15 min, pitala ga hoće bit za dva... kaže on da će bit za najmanje tri, al mora to još pogledat da vidi ak ima još negdje pol boda, bod... 
nitko nije bio sretniji od mene!
sad se idem spremat, idem na feštu, spavat ću kod dahlije... jedino se ne smijem baš jako napit. a pit ću do negdje 10, pa ću se poslije treznit tak da ne padam baš pred njenim starcima... i sutra feštam... i u petak. ajmeee... neću se oporavit od toga tjedan dana... 
jel igdje na ovom svijetu i okolici postoji veći baksuz od mene?? odgovor: DEFINITVNO NE!!! šta sam pametna napravila?? evo cijela priča:
iz zadnjeg testa iz mat (geometrija) sam dobila 4. nitko sretniji od mene. test je bio više neg lagan. falilo mi je 5 bodova do 5 (tih 5 bodova bih imala, al sam neke dvije crte krivo nacrtala u nekoj skici). skoro sam se umislila, ali ono što je uslijedilo brzo me spustilo natrag na zemlju.. prof nam govori ocjene za kraj.. dođe do mene.. "jooj, pa ti bi mogla imat 4 na kraju! trebaš ispravit logaritme na 4 ili ovaj zadnji test iz geometrije" mislim si... ovak: radije ću ispravljat geometriju.. ko prvo to mi je "svježije", ne moram puno ponavljat, a i to je puuno lakše. i dobro...
donese on testove za ispravak.. podijeli ih, a ja.. ono nisam pojma imala! ispravak je bio užasno, al ono KATASTROFA težak. ajd nešt sam naškrabala.. nisam imala pojma koji kurac radim, šta treba s tim.. (e da.. i ak mi netko može reć: kak rotacijom polukruga nastaje stožac? nikak to nisam mogla skužit..) znala sam odmah da ću dobit jedan. popizdila sam na to, al mislim si... neću sad jako pizdit, pa imam još dva puta za ispravljat, pa valjda ću uspjet. donese on testove (čitaj: sramotu). kaže prof: 1! fino mi se nasmijo u facu kak sam 4 uspjela ispravit na 1,a s njim i cijeli razred (ok, da je to bio netko drugi, vjerovatno bih se i ja smijala)
danas... ista stvar. podijelio on testove. ajd tu već nešto znam. prvi sam bila 100% sigurna da znam. i naravno da sam sjebala! da nisam, ne bih ja bila ja! riješila to.. predala. kaže on, donijet će nam 7 sat. tad je još postojala nada. skoro sam dobila slom živaca od nervoze. a kad mi je rekao da sam dobila jedan i iz tog drugog ispravka.. nikad nisam bila bliže živčanom slomu. sam sam htjela porazbijat oko sebe, ubit profesora, zabranit matematiku u školama, zapalit gimnaziju, a onda ubit i sebe! bila sam toliko bijesna i živčana da nisam mogla ni plakat!
evo, nek mi netko sad kaže šta da radim!! ubit ću se! formule su mi ostale kod mome, pa ne mogu ni vježbat! sut imam instrukcije.. i to kad??? u 8 NAVEČER! kad svi normalni budu pili i zajebavali se vani, šta će witch radit?? sjedit kod najdraže suzy i vježbat matematiku!
ako je itko ikada sreo veću budalu od mene, nek mi javi! samo da me utješi! rekla sam milijun puta: ak ikad budem morala ispravljat matematiku, završit ću na popravnom! eto! izgleda da će na kraju stvarno bit tak! a test je bio taaako lagan!
sam da se malo iskalim:
GLUPAČA!! IDIOTKINJA BEZ MOZGA!! 
DEKADENTNA KRAVETINA!! DEBILNA KOZA!!! KAK SAM TO MOGLA NAPRAVIT??? ISPRAVLJAT 4 IZ MATEMATIKE??? BUDALA!!! ČIME SAM RAZMIŠLJALA?? GLAVOM SIGURNO NE!!!!!
ok.. to bi bilo to.. idem se spremit i otić van utopit se u alkoholu. da bar uspijem. znači, cure.. ak se srušim od previše alkohola, ne zovite hitnu! bacite me u neki grm i pustite da krepam (ne bi trebalo bit teško, s obzirom da imam 45kg)
za otprilike sat vremena idem pit.. joooj, jedva čekam. nemam pojma koji mi je kurac, u zadnje vrijeme bi sam pila, pila, pila i ništa drugo! valjda faza. par mjeseci ni čut za alkohol, a onda par mjeseci (nekad i malo više ) sam gora neg neki kronjo. pričam i razmišljam samo o alkoholu (ok, i o nekim drugim stvarima, al nije za širu javnost)
ne znam više šta da radim, dosadno mi je... vrijeme taaako sporo prolazi! već sam si isplanirala: ukrast ću staroj ruma, stella će ponijet travaricu, još ću si kupit litru pive i super! ubit ću se! bit ću.. demolirana kak zec kaže. htjela sam i sutra ić pit, ali... a jbg!
ne bih smjela baš puno popit da starci ne skuže, ne da mi se OPET slušat predavanja o alkoholu, tabletama koje pijem za alergiju, jetri, mozgu... alkoholizmu... al boli me kurac.
ni sama ne znam kad sam se najviše napila... na svom 16. kojeg se i ne sjećam? ili kad sam popila 2 pive i negdje 2-2.5 deci rakije, izrigala se ko stoka, stanislav me siroče vozio kuć vozio kuć... sjećam se da mi je rekao da gurnem glavu kroz prozor jer se usro da ću mu zarigat cijeli auto. ne želite znat kakva sam se probudila. ugl prije neg što sam išla kuć, napravila sam salto, pala ravno glavom na beton... negdje 2 tjedna poslije toga se nisam mogla normalno počešljat. ili na groblju za halloween prije... 2 i pol godine kad sam se napila vina ko deva (sad vino više ne pijem), izrigala se, ines me vukla kuć (a to nije baš kratak put), a kad sam došla... stara me tražila da puhnem. nitko nije imao žvakaću... a ja prije toga rigala. vjerovatno se sirota srušila
sjećam se da sam za 14. feštala na starom gradu. isto mortus!još sjedila na nekom zidu koji je visok... pa negdje 3-4m, a ispod njega neka velika nizbrdica i voćnjak. pitam se koliko bi im trebalo da me pokupe da sam pala! ugl.. hvatala sam se s jednim dečkom, sam odjednom mi je bilo muka. okrenula sam se i izrigala preko tog zida. ovaj se sam pokupio i otišao. cijelu večer smo pjevali 3 iste pjesme. kad ja više nisam mogla, ovi su nastavili i bili su tak glasni da je netko zvao policiju. srećom pa se pajkanima nije dalo penjat do gore, a i već smo se malo smirili. nemam pojma kak sam došla kuć, tko me doveo, kad sam došla, šta su starci rekli... sjećam se svega šta sam dobila, al ne znam gdje je to sve završilo. od svega nisam izgubila sam naušnica. valjda zato što su jedine stale u džep od traper jakne.
jednom sam se napila i od dum-duma... to je sprite+votka. to stajalo na šanku u zadrugi namješano, kak sam divljala stalno, bila sam žedna i stalno to pila. nisam ni skužila da ima votke unutra jer je to bio zidarski sprite, a ne pijem baš to često. ugl popila sam toga oko litru, možda malo manje, prvo sam se bacala, pazite sad ovo: na CAJKE!!!! ajmeee!! cure me i danas zajebavaju za "zavodnički ples" kak su nazvale to moje ludilo. toliko sam divljala da nisam mogla doć do zraka, skoro se srušila, izašla van, cure se usrale, mislim da su čak htjele zvat hitnu.. il sam si to umislila, nije ni bitno. ne znam jel to bilo tad il neki drugi put kad sam se isto ubila u alkoholu, znam sam da sam ležala na onom smrdljivom kauču (na leđima) a jedan jako "dobar" dečko mi je lijevao pivu u usta. poslije toga su me slikali u raznim pozama i radili budalu od mene (ko da se ja za to sama nisam dovoljno potrudila).. naravno ničeg nisam bila svjesna, drugi dan su mi pokazali slike 
ili kad... da! bila sam na tabletama jer sam bila bolesna. staraca nije bilo kod kuće, došla sanja, maznula sam staroj neki dalmatino. sjele mi na prozor, noge van, ljudi prolaze, gledaju.. ništ, mi to popile, idem se ja istuširat da se otreznim. još sam i zapela za krevet i poderala hlače. Poslije, dođem u sobu, osjetim miris deterdženta za suđe. i nikak ne mogu skužit odakle sad to... i onda shvatim da sam se istuširala čarlijem koji je stara valjda zabunom ostavila kraj kade...
eh.. idem se ja polako spremat... sam još nešto.. nisam srala za količinu popijenog alkohola, prije sam mogla popit puuuno više. ovak je bolje: trebam 20-30 kn da se napijem ima još brdo tih priča, al ko prvo ne mogu sve napisat, ima toga previše, a kao drugo neću vas više davit... mislim da su i ovak rijetki oni koji su pročitali baš sve
u tom postu sam napisala svašta, da sam čudovište, da nemam povjerenja u nikoga, da se gušim u stvarima koje su prebolne da bi ih zadržavala unutra, a preprljave da bi ih pustila van, da nemam kome vjerovati... sve je istina. sve osim zadnjeg. istina je da imam kome vjerovati, ali ne mogu. puno puta sam pisala koliko su puta ljudi iskoristili moje povjerenje, da ne kažem lakovjernost, pa neću ponovo o tome. s vremenom moje povjerenje je nestalo, ali ne samo prema onima koji su to zaslužili, već prema svima. postala sam takva osoba, da svaki put kada bi mi netko nešto rekao, npr da u wc-u u svlačionici smrdi, razmišljam el mi sere il govori istinu. to preispitivanje tuđih riječi prešlo je svaku granicu, više nisam ni preispitivala, već bih to odmah u glavi zacrtala kao još jednu laž kojom me pokušavaju na neki način zajebati.
dugo sam gradila između sebe i svijeta zid kako nitko ne bi mogao doprijeti do mene, povrijediti me. bojala sam se voljeti, mislila sam da se gušim u tuđim lažima i nepravdi. istina je da ima puno lažljivaca, manipulatora, onih koji su s tobom samo da te iskoriste, ali nisu svi proračunati, negdje postoji i istina, samo ju treba pronaći. jedino u čemu se gušim zadnje dvije i pol godine je moje vlastito nepovjerenje.
našla sam nekoliko ljudi kojima se isplati vjerovati, ali nisam mogla, nisam se mogla natjerati. u međuvremenu se dogodilo nešto čega sam se strašno bojala: zavoljela sam nekoga više no što sam to htjela i željela. bojala sam se voljeti jer... ma znate onu "što me hrani, to me i ubija". bila sam užasnuta, opsjednuta strahom da će me i On povrijediti. stalno sam optuživala, izmišljala razloge za svađu i vrtila u glavi sve moguće načine izdaje. u jednom trenutku sam shvatila da nas mučim oboje, pogotovo Njega, jer ga svaki put kad Ga optužim za nešto, još više povrijedim, da ću Ga, ako tako nastavim, pretvoriti u sebe. mrzila sam se zbog toga. noćima plakala zbog svih sranja koja sam napravila, željela vratiti vrijeme i sve popraviti. On je bio predobar, jednostavno bi se zaboravio... ali ja nisam mogla. shvatila sam da tako više ne ide. shvatila sam da nad onim zidom, koji sam tako marljivo gradila, više nemam kontrolu. sad je on taj koji kontrolira mene, koji mi ne da da živim. bila sam izolirana od ostatka svijeta, sama. toliko ljudi je htjelo biti dijelom mog života, ali nisam to mogla dopustiti. htjela sam, ali nisam mogla
sve ovo sam pisala u prošlom vremenu, kao da je to bilo jednom davnom, kao da sam riješila sve te probleme, ali nisam. još uvijek postoji taj zid koji prkosno stoji i ne da mi da živim. ali radim sve da to promijenim. kažu da je najteže priznati, ali nije. bar ne u mom slučaju. ne znam kako to promijeniti, nitko mi ne može pomoći, moram sve to sama. naravno, ne želim se ni vratiti na staro, ponovo biti naivna klinka koja vjeruje da joj netko kaže da je trava plava, a nebo zeleno! moram naći neku sredinu. trudim se naći pravu količinu povjerenja prema ljudima. ne uspijevam baš, ali je važno da se trudim, ne?
nemojte dopustiti da se sve ovo i vama dogodi. nepovjerenje mi je postala navika, obrazac po kojem živim. ne namjeravam nikome držati predavanja ni dijeliti beskorisne savjete, uostalom i ja to mrzim. ali opet.. bezbolnije je učiti na tuđim pogreškama. ako želite, prihvatite savjet, a ako ne... shvatite ovo kao još jedan moj dosadni kilometarski post
htjela sam napisat još jedan uobičajeno depresivan i nezanimljiv kilometarski post, ali... kad sam ovo sranje pročitala... kako mi je šovinistički dekadentni gad dignuo tlak!!!! da malo objasnim o čemu se radi:
bio je izbor za administrativnu tajnicu dugoreške gradske uprave. imali su oko 3 kandidatkinje, među kojima je Sanda kak-god-se-preziva bila najkompatibilnija za to mjesto (poznavanje jezika, rad u inozemstvu itd). ali... uvijek mora postojat taj ALI! neki neandertalac po imenu vjekoslav marochini je zaključio da je njezin nedostatak to što nije udana i nema djecu!!!! mooolim??? popizdila sam kad sam to vidjela! naravno to nije sve! još je ženu bez djece usporedio s neodsluženim vojnim rokom muškarca!! o jebem ti tatu koji te napravio, a nije znao šta radi! onog koji te odgojio da budeš takav jebeni šovinist! i jebem ti naše patrijahalno društvo u kojem diskriminacija žena dođe ko dobar dan!!!! ovaj sad sere jer nije udana i nema djece, drugdje ako hoćeš posao moraš potpisat... pazite sad ovo! ŽENA MORA POTPISAT DA ZA VRIJEME TRAJANJA UGOVORA O RADU NEĆE IMATI DJECE, neki čak traže TEST NA TRUDNOĆU KAO DOKAZ!! opet negdje drugo te traže koliko ti djeca imaju godina. ako imaju manje od 10-ak, nemaš šanse jer se "ne bi mogla posvetiti poslu" ili bolje rečeno ne možeš rintat 0-24 za vječno nadrkanog nesposobnog sadističkog šefa! o tatu vam jebem!
da ne govorim o drugim stvarima! npr reklame za pivo! pogotovo ožujsko! "nepisani muški zakon br..."?? prvo: ima i žena koje vole pivu (tu počinjem od sebe) i drugo: jeste primjetili kako su primitivni ti tzv zakoni? ne samo da ženu čine inferiornom i ponižavaju je, nego prikazuju muškarce kao da ne vide dalje od pive i televizora!
šte je iduće? ženama će oduzet pravo glasa? neće više imat pravo radit? opet će im bit mjesto "goloj i bosoj u kuhinji iza štednjaka"??? opet će se cijeli život sirote žene svest na kuhanje, pranje, odgoj djece i zadovoljavanje mužvih potreba i prohtjeva?? ma fof! gdje to živimo? hoćemo još malo morat nosit zar ko muslimanke i spuštat pogled kad prolazimo kraj nekoga tko nije naš muž??? feministice više ne paradiraju trgovima s transparentima, pa to znači da se možemo vratit u doba prije osamostaljenja žene?? koliko još ima tog jebenog obiteljskog nasilja? ugledni ljudi s deset završenih fakulteta su divni i krasni u društvu, pošteni, vole i nježni su prema svojim ženama, a onda kad se zatvore vrata stana/kuće... pretvaraju se u zvijeri, tuku ih, ponižavaju... ako to radi tzv krema društva, ljudi koji su obrazovani, pametni, prihvaćeni i poštovani u društvu, šta se tek može očekivati od ne tako obrazovanih? ženske grupe se bore da se donesu zakoni koji će zaštiti žene od nasilja, ali kao da se neki trude spriječiti sve to. treba dugo da ti zakoni stupe na snagu, a kad se to i dogodi, rijetko se primjenjuju u praksi.
ok, sad sam malo skrenula s teme. o mom mišljenju o neravnopravnosti, nasilju i diskriminaciji žena bih mogla napisati cijeli roman. da napokon završim ovo s čim sam vas malo zadavila: ma što mislili, kako su žene stekle svoju ravnopravnost i kako se više nemamo za što boriti, to nije istina. kapitalističko društvo, koje se naziva modernim i liberarnim ponovo pokušava vratiti ženu u kuhinju, ljudima je još uvijek strano da muškarac bude taj koji uzme bolovanjje, skuh ručak, opere suđe itd. dok je to tako, ŽENE NISU RAVNOPRAVNE. to pogotovo potvrđuje onaj primitivac Marochini. i koliko god mi govorili da ne trebam reagirat na svaku seksističku izjavu (bilo od profesora, staraca, frendova il nekog drugog), mislim da sam u pravu. svima bi trebalo biti jasno da je žena barem jednako vrijedna kao i muškarac, da i može raditi sve one poslove koje može raditi i on, kao što bi i on trebao pomoći njoj u kućanskim i ostalim "ženskim" poslovima, te da joj muškarac ne treba da bi uspjela u životu
Nekoliko minuta nakon ponoći, napori pljačkaša da isključe sigurnosne uređaje u banci, urodili su plodom. Ušli su u osigurane prostorije banke, tražeći jedan ili dva velika sefa puna novca i raznih drugih vrijednosti koje su građani povjerili na čuvanje banci. Na njihovo veliko iznenađenje, umjesto jednog velikog sefa, u toj prostoriji otkrili su stotine malih sefova. Vrlo brzo uspjeli su provaliti šifru jednog od tih malih sefova, ali kada su ga otvorili, unutra su našli samo kanticu pudinga... Kasnijom rekonstrukcijom sigurnosne audio kazete u banci, jedan od provalnika rekao je:
- Pa dobro, barem nećemo ostati gladni!
Otvorivši drugi sef, iznenađenje je bilo jednako... i u njemu se nalazila samo kantica pudinga... Naravno, puding su pojeli... i nastavili otvarati sef za sefom. U svakom sefu nalazile su se sa kantice pudinga. Nisu pronašli niti jednu jedinu novčanicu, dijamant ili bilo kakvu drugu vrijednu stvar, osim pudinga. Razočarani tim otkrićem, provalnici su jednako nečujno napustili banku punih želudaca, ali ništa bogatiji nego što su ušli. Slijedeće jutro, lokalne novine objavile su na naslovnici veliki naslov:
JUTROS OPLJAČKANA NAJVEĆA BANKA SPERME U IRSKOJ!
već mi je pun kurac ovoga! cijeli usrani život moram slušat kak je moja sestra bolja od mene! ona ima prekrasne okice, plavu kosicu, i ja sam lijepa, al ona je ljepša od mene. što je još najgore, ja sam starija! obično su stariji ti koji su tzv uzori svojim mlađim sestrama/braći, pametniji itd. ali ne i kod mene! uvijek sam ja ta koja mora čekat minimalno mjesec dana da dobijem npr neke hlače i nije važno što nemam šta obuć! a moja sekica ima pun ormar robe s kojom ne zna šta bi i još čim vidi nešto u izlogu šta joj se svidi, nije važno košta to 300, 500 il 1000kn, tog trena će to i dobit. da ne govorim o "pravilima"!!! ona može prespavat kod prijateljice kad god hoće, ja ne mogu! kad sam bila stara ko ona smjela sam bit vani do pol11, jedino ak ih nekim čudom nagovorim do 11 (događalo se svake prestupne), al ona... ona bude vani najkraće do 11, nekad zna doć oko 12 kuć i nikom ništa. ajd dobro, neću ništ reć da ju ne sjebem, da joj ne zabrane izlaske itd.. AL ZAŠT ONDA MENI NE DOPUSTE BAR JEDNOM ONO ŠTA BIH HTJELA?????? za razliku od nje, možda sam 1-2 puta zakasnila kuć, a ona to radi stalno! eventualno nazove: (umiljatim glasom) "tatice, mogu ostat još sat vremena?" tata: (sav raznježen): "ma možeš! treba doć po tebe?" kad kažem da kupe neku čokoladu il nešt tak: (ko da sam pitala da mi kupi karibe) "jesi ti normalna?? pa ne nalazimo novce na cesti!! jučer sam ti kupio dvije!!! nikad ti nije dosta!!!" uvijek u sjeni nje, njezinih prohtjeva, izgleda.. svega!!!
dost mi je, stvarno mi je dost da je ona uvijek povlaštena, uvijek smije ono šta ja ne smijem, da čim zatrepće tim krasnim okicama, dobije ono šta hoće! samo bih htjela da budem jednaka u njihovim očima! da me vole jednako kao nju. zašt je ona uvijek ta koja je divna, krasna, slatka, lijepa, dobra, pristojna, dobro odgojena...? i ja sam prije bila mala slatka pristojna djevojčica! nikad mi to nitko nije rekao. uvijek, al baš UVIJEK sam bila manje vrijedna, ma kak se ponašala i izgledala! dopizdilo mi je glumit finoću, bit tako jebeno povučena, tiha i mirna!opet ne valjam! sad mi treba egzorcist, jer nitko normalan ne može slušat glazbu koju ja slušam, oblačit se, ponašat i govorit tako! sigurno je sotona ušao u mene! bila sam slatkica, pa me nitko nije doživljavao ni pol posto! dođe mi da se počnem drogirat, dolazit kuć sam kad mi treba para i hrane, možda onda ne bi promatrali cijeli moj život kao jedan veliki neuspjeh! zašt ne mogu bit ko ona?? zašt ne mogu izgledat, ponašat se ko ona? zašt ja ne mogu bit mlađa?? jel bi i onda bila jebena pogreška koju skupo plaćaju i zbog koje se kaju svakog usranog debilnog šugavog dana????? kako bih htjela umrijet! nitko ne zna kak je užasno svima oko sebe bit lijevo smetalo i jedna ogromna greška prirode!
kad se ujutro probudim i shvatim da me čeka još jedan užasan dan pun neuspjeha, mržnje, ignoriranja... tako požalim jer nisam mrtva, da se napokon prekine ova tortura. da se više ne mučim ni ja, ni ljudi kojima samo smetam i zagorčavam živote... najradije bih uzela šaku najjačih tableta koje mogu nać, zalila litrom votke i zapalila joint da bar krepam sretna... koliko je onih kojima sam stvarno potrebna, koji me vole i žele u svojoj blizini! prije nego što mi napišete komentare tipa "svi te mi volimo i trebamo", razmislite još barem jednom!
ovako... nisam biseksualka i većina toga iz prošlog posta je izmišljeno. malo sam zajebavala cure iz razreda. dahliji sam rekla da sam zaljubljena u nju, da ju volim već dugo vremena... čak sam joj rekla da ću dečka ostavit zbog nje, nabacivala sam joj se, jbt kak je bilo jebeno smješno gledat kak je blago rečeno užasnuta, kak me izbjegava... L O L ! ! ! ! danas nije htjela vježbat tjelesni, tj ni ona ni laniya nisu vježbale. bebica nije bila u školi, al baš me zanima el bi ona imala muda skinut se dok u nju buljim ja, deklarirana pohotna sado-mazo bisexualka! dahlia kaže da ju je bolila glava, al mislim da je to zbog onog dijela o gledanju cura u svlačionici. lol!
nikome se nisam htjela rugat il nešt takvo. nemam ništa protiv homosexulaca, bisexualaca ili bilo kakvih sklonosti koje ovo usrano dekadentno konzervativno društvo smatra nastranim. jedini koje nikad neću shvatit i koji mi se gade su pedofili. swingeri, sadisti, mazohisti.. nemam ništa protiv nikoga od njih, sve mi je ok i ne garantiram da jednog dana neću htjet sex sa curom, u dvoje, troje itd... a pogotovo da mi se nikad neće svidjet.. hmm.. nastrani sex 
.. ugl neću sad pisat šta mi se od onog svega šta sam napisala sviđa, a šta ne.. o tome ću pričat samo s jednom osobom..
inače ne volim kad o ljudima koji vole takve stvari govore da su poremećeni i sl, to je sasvim normalna stvar, svatko ima svoj ukus. sad se smijemo jer su u srednjem vijeku zabranjivali neke poze, sex za vrijeme menstruacije, za vrijeme trudnoće i sl, nama će se vjerovatno jednog dana smijat zbog stava prema tim sirotim ljudima. sasvim mi je ok ljubit se sa curom. možda ovo nisam trebala napisat, sad će mi manje ljudi nudit pivu za kiss sa curom i nije mi odvratno i neprirodno vidjet dva dečka kak se ljube... imaju pravo radit šta hoće, ne?
eh da! još nešto... jedna sitnica... MRZIM LANCE SREĆE!!!! ODJEBITE VIŠE S TIM S MOG BLOGA!!! JASNO????
ČITAJTE ONO ŠTA JE NAPISANO U BOXU I DRŽITE SE TOGA!!!
Prije nekoliko dana nešto sam shvatila. zapravo podsvjesno to znam oduvijek, samo što si to nisam željela priznati, a to je da mi se sviđaju cure. Ionako nisam baš "popularna", a mislim da će me ljudi poslije ovog priznanja još više izbjegavati. Ma uostalom boli me kurac.
Obožavam ponedjeljke i petke jer imamo tjelesni. Pa vidim sva ta prelijepa tijela. Prekrasne grudi i zanosne stražnjice, mmm... čak sam promatrajući ih uspjela u glavi "složiti" savršenu žensku: laniyina kosa, monine oči, stellin nos i usne, tinine sise, bebičin struk, lolinu guzu i noge... često sanjam sex sa curom, tj s više njih... kako dodirujem njihove tople grudi, stražnjicu, noge.. i kako one dodiruju mene..
ili 
OBOJE!!!
naravno, sve bi bilo lakše da mi se sviđaju samo cure. Nije tako. Palim se i na dečke. Zapravo, ne mogu uopće reći pale li me više cure ili dečki... zbog toga se osjećam... čudno. Pali me. Jako. Volim kada me veže za krevet, kad ga molim da prestane, on se pravi da ne čuje, a kad postanem preglasna, stavlja mi povez na usta, kada me udara po guzi, kada... i kada ja njega vežem, kada ge izgrizem i izgrebem do krvi, a onda počnem lizati tu... tu njegovu slatku krv, ma zapravo taj se okus i ne može opisati. Savršeno, to se moraš probati da bi znala/znao. Poslije ovoga mislite da sam još više perverzna, morbidna.. ali to sam ja. Ne onaj razredni klaun dugog jezika, ovo je moje pravo lice. Volim krv, sado-mazo sex. Baš me zanima koliko ću prijatelja imati nakon ovog posta.
Htjela bih probati i sex s njim i s još jednom curom. Zapravo, ne bih se bunila ni da bude još jedan dečko. Ali cura bi bila bolja, imala bih najbolje od oboje. Jedini je uvjet da se ne smiju ni dodirivati, moraju svu pažnju posvetiti meni.
Jesam li zbog ovoga čudovište?
